Krajem augusta održan je prestižni Telemah Sarajevo cup 2024., gdje je krupljanin Alem Saračević proglašen za najboljeg strijelca ovog turnira. Naime, riječ je o prestižnom tradicionalnom košarkaškom turniru pod nazivom „Telemah Sarajevo cup 2024“, koji okuplja prvake svih država u regionu u mlađim kategorijama (pioniri, kadeti i juniori) u organizaciji udruženja Sportkult. Sam turnir okuplja oko 350 učesnika iz košarkaških klubova poput KK Podgorice, KK Medveščak, KK Mladost, KK Sloboda, KK Bosna, KK Koš....
Izrazito jaka konkurencija od četri utakmice koje se igraju u tri dana u kategoriji juniora koji su u top dvadeset igrača u državama iz kojih dolaze. Ujedno turnir predstavlja i pripremne utakmice pred nastupajuću sezonu. K
Ove godine Alem Saračević, dijete Bosasnke Krupe, ponio je laskavu titulu najboljeg strijelca turnira u juniorskoj kategoriji sa ukupno postignutih stotinu poena. Protiv KK Podgorice njegov učinak je bio 19 poena, KK Medveščaka 27 poena, KK Mladosti 24 poena i KK Mediterana 30 poena. Upisao je i preko 10 skokova po utakmici tako da je turnir i završio sa double-double učinkom. Uhvatili smo Alema u raskoraku između škole i treninga, te ga upitali par pitanja o sezoni koja predstoji.
K: Kratak rezime prošle sezone?
Mislim da je prošla sezona bila izrazito uspješna. Ostvarili smo sve zacrtane ciljeve.
U juniorskoj košarci sa ekipom KK Koš smo igrali i više nego uspješno završnicu državnog prvenstva, bili smo prvaci Kantona Sarajevo kao i prvaci FBiH.
Sa ekipom KK Iskra iz Bugojna za koju sam nastupao u A2 ligi smo igrali završnicu prvenstva i malo je nedostajalo da se plasiramo u veći rang takmičenja. Moja igra je bila na zavidnom nivou jer sam sezonu u A2 ligi završio sa double-double učinkom. Uglavnom, jedno nezaboravno iskustvo.
Kao šlag na tortu došao je poziv za U20 reprezentaciju gdje sam kao najmlađi igrač odigrao dvije utakmice protiv reprezentacije Mongolije.
K: Gdje igraš ove sezone?
Ove sezone, ukoliko Košarkaški savez potvrdi odluku da juniorsku ligu čine godište 2006 i mlađi, nastavljam u KK Koš iz Sarajeva gdje sam već tri godine i imam vrhunske uslove. Sam KK Koš spada u klubove koji su konstatno u top tri ekipe u Bosni i Hercegovini. Kvalitetnim radom iznjedrili su vrhunske košarkaše poput Džanana Muse, Kenana Kamenjaša, Edina Atića i mnoge druge.
Od ove sezone sam kapiten juniorskog tima što mi daje novu dozu odgovornosti prema klubu i svojim saigračima. Dobitna kombinacija se ne mjenja.
Što se tiče seniorske košarke, za razliku od prošle godine kad sam igrao A2 ligu napravio sa iskorak više i nastupati ću u A1 ligi za ekipu KK Kakanj iz istoimenog grada. Naime, riječ je o stabilnom i ozbiljnom ligašu koji obraća mnogo pažnje u radu sa mlađim igračima te se nadam da ću svojim zalaganjem zadobiti povjerenje trenera i saigrača.
K: Očekivanja od naredne sezone?
Što se tiče košarke u narednu sezonu ulazimo sa nadanjima da ćemo nastaviti tamo gdje smo stali. Rad,red i disciplina je moto koji krasi obje ekipe u kojima ću igrati, te se nadamo da ćemo biti dostojni konkurenti u odbrani naslova koje smo osvojili pa čak napraviti i korak više.
Što se tiče školskih obaveza ove godine sam maturant Prve sarajevske gimnazije te se moram potruditi usvojiti znanje koje mi se prezentira kao i u protekle tri godine a što će mi omogućiti upis u neki od prestižnih fakulteta. Nisam se još odlučio koji fakultet će to biti i koji smjer želim. Imam neka dvoumljenja jer će to odrediti moj životni poziv ali imam dovoljno vremena da se odlučim. Idemo korak po korak.
K: Obaveze prema školi, košarci i klubovima?
Dva mjeseca sam imao pauzu od školskih i sportskih obaveza koje sam iskoristio da dođem kući i posvetim se roditeljima, prijateljima, uživam u ljepotama mog rodnog grada, kao i radu na samom sebi. Nisam prestao trenirati dok sam bio u Bosanskoj Krupi već sam se i dalje usavršavao, istina, sa nekim manjim intenzitetom. Tu se moram zahvaliti Admiru Bešiću, Tariku Halkiću, Ismetu Alagiću i Edinu Bešiću koji su me svojim savjetima i podrškom usmjeravali kako da unaprijedim sebe i svoju igru.
Biće izrazito teško uskladiti sve obaveze ali tako mi je već tri godine i nadam se da ću uspjeti kao i dosad. Odgovornost prema onome što radim daje mi za pravo da ću uspjeti u svemu ukoliko se dovoljno potrudim. Dobra organizacija i planiranje mi ostavlja dovoljno vremena i za druženje sa prijateljima koji se, na žalost, moraju više prilagođavati meni i mom načinu života. Nekih stvari se moram i odreći ali za sad ide to, kao što sam i rekao, uz dobru organizaciju.
K: Da li ti nedostaje tvoj rodni grad, roditelji, prijatelji?
Iz Bosanske Krupe sam otišao sa 14 godina u nepoznato slijedeći neke svoje snove a znajući koliko se žrtve treba podnijeti. U razgovoru sa roditeljima odlučili smo se da probamo, te da vidimo u kojem će smjeru sve to ići. Ima tu i nostalgije i patnje. Nijedan telefonski razgovor sa roditeljima ne može zamjeniti zagrljaj ili pogled ispod oka. Sad kad pogledam unazad vidim da rezultati polako dolaze i da sva žrtva mojih roditelja, rodbine, kumova, prijatelja i mene nije uzaludna. Iza mene je stajao a i sad stoji taj tim ljudi koji me vole i koji su mi podrška već evo četvrta godina i bez kojih ovo što radim ne bi imalo smisla. Zato sam im neizmjerno zahvalan. Zahvalan sam im što vjeruju u mene. S druge strane postoje i neke „sitne duše“ koje su negativne i koje svojim zajedljivim komentarima pokušavaju omalovažiti ono što radim ali se na njih ne osvrćem. Srećom, oni su u manjini. Moji rezultati govore za mene a njihovi za njih.
K: Budućnost?
Da smo svi živi i zdravi. Zdravlje je najvažnije a nama se je prilagođavati je ne znamo šta nosi dan ili noć.
Škola je prioritet. Ja imam u glavi neke bliže i dalje planove ali živimo u brzom i stresnom vremenu. Prvo završiti školu, upisati fakultet a u međuvremenu ako izađe neka bolja ponuda vezana za košarku prihvatiti je objeručke.