U rubrici Dobri ljudi, dobre priče predstavljamo Sadru Kulenović, ženu koja ne prikazuje sve svoje vrline i snage kao identitet, već život kao privilegiju. Između posla, porodice, treninga i tišine u kojoj brine o sebi, Sandra pokazuje da snaga nije u godinama, nego u izborima koje svakodnevno donosimo. Ovo je priča o ženstvenosti bez kompromisa, disciplini bez prisile i životu koji se živi punim plućima.
Ko je Sandra?
Ne voli etikete, ne insistira na titulama i ne skriva godine, ali ih ne nosi kao teret. Sandra Kulenović iz Bihaća jedna je od onih žena koje ne traže pažnju, a ipak je privlače. Ne zato što žele biti viđene, nego zato što se njihova snaga prepoznaje u načinu na koji žive. U tišini, dosljedno, iskreno. Autentičnol
„Danas sam osoba koja je svjesna da je dolazak na ovaj svijet privilegija i trudim se kvalitetno iskoristiti svaku sekundu“, kaže Sandra. „Nažalost, mnogi to shvate tek kad je prekasno.“ Za sebe će reći da je „jedna sasvim obična žena“ i baš taj opis, priznaje, najviše bi voljela vidjeti kao naslov ove priče.
Često čuje rečenicu da „ne izgleda kao žena u pedesetim“. Na kompliment ne reagira euforično. „Izgled mi nikada nije bio cilj. Kao žena u pedesetim svjesna sam svojih kvaliteta i imam dovoljno samopouzdanja da to kažem, ali sam na tome radila“, iskrena je. Pedesete, dodaje, za žene donose niz izazova: suočavanje s tijelom koje se mijenja, s menopauzom, s biološkim satom. „Jednog jutra se probudite i u ogledalu vidite sasvim drugu osobu. Mnoge žene tada upadnu u očaj. Ja sam odlučila da to prihvatim kao još jednu fazu života.“
Bez uljepšavanja govori o svemu što taj period nosi, valunzima, nesanici, razdražljivosti. „Ne postoji univerzalan recept. Sve smo različite. Ali ono što mogu savjetovati je rad na mentalnom zdravlju uz obaveznu fizičku aktivnost.“
Vjeruje da godine imaju lice. „Imaju, i na vama je da odlučite kako će to lice izgledati“, kaže. Briga o sebi, za nju, nije obaveza nego zadovoljstvo. „Nikad ne treba odustati od sebe. Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. Nekad je najbolje reći sebi: sutra ću razmišljati o tome.“
Njen dan počinje u 5.30 ujutro, a često završava iza ponoći. Posao, kuća, porodica, treninzi. „Uz dobru organizaciju sve se može uskladiti. Trening je moje vrijeme i moja zona komfora.“ Kaže da je važno da žena sebi dozvoli prostor koji je samo njen. „Ako ispunjavate sve svoje obaveze, sasvim je normalno da odvojite vrijeme za sebe i da to porodica poštuje.“
Sandra se bavi i Aikidom. Aikido je u njen život ušao u 47. godini, potpuno neočekivano. „Nikad prije nisam trenirala nijednu borilačku vještinu. Tražila sam tečaj samoodbrane za žene, a to me na kraju dovelo do aikida.“ Danas je već gotovo četiri godine član Aikido kluba „Takemusu“ u Bihaću i priprema se za polaganje trećeg pojasa. „Aikido je harmonija kroz pokret. Postajete svjesni svog tijela, uma i okoline.“
Fitness je, s druge strane, dio njenog života već dvanaest godina. Počela je zbog viška kilograma, nastavila zbog zdravlja. „Radim sjedilački posao, imala sam visok krvni pritisak, a u menopauzi tijelo gubi mišićnu masu. Treninzi snage su izuzetno važni.“ Posebno ističe važnost stručne podrške i prilagođavanja. „Ako imate zdravstveni problem, to ne znači da morate odustati, samo se morate prilagoditi.“
Planinarenje je otkrila tokom pandemije. „Do tada nisam bila svjesna kakve nam sve ljepote priroda nudi. Ljudi često misle da za sve treba novac, a zapravo vam trebaju samo dobre cipele, volja i boca vode.“ Benefiti su, kaže, nemjerljivi, a ne koštaju ništa.
Stres ne doživljava kao neprijatelja, nego kao dio svakodnevice. „Bitno je ne gomilati ga. Nekad je to trening, nekad knjiga ili film. Važno je slušati sebe.“
Njen modni stil je prepoznatljiv – minimalistički, autentičan. „Pronašla sam se u kreacijama domaćeg brenda Plusminus Fashion, kao i u Werksstatt nakitu. To su komadi koji odražavaju mene.“ Podrška domaćim dizajnerima za nju je i lična i svjesna odluka.
Prekretnica u njenom životu dogodila se 2009. godine, nakon ozbiljnih zdravstvenih problema. „Tada sam shvatila koliko je život dragocjen i odlučila da ću ga živjeti po vlastitim pravilima. Nikada više nisam dopustila da uzalud trošim vrijeme.“ Danas je dugogodišnji dobrovoljni darivalac krvi, još jedan tihi dokaz koliko joj je život postao svetinja.
Za Sandru ženstvenost i snaga ne isključuju jedna drugu. „Ženstvenost je spoznaja vlastitih vrijednosti, a snaga je samopouzdanje koje iz toga proizilazi.“ Balans, dodaje, ne mora biti savršen, ali mora biti svjestan. A prijateljstva? „Ne mjere se bliskošću u kilometrima ni učestalošću susreta. Bitno je da znate da se možete osloniti jedni na druge.“
Bihać, grad u kojem živi, naučio ju je jednostavnosti i upornosti. „Ovdje žive obični, ali veliki ljudi. Valjda nam i Una, takva divlja i neukrotiva, daje snagu da stalno pomjeramo svoje granice.“
Na kraju, mlađim ženama ne nudi savjet, nego istinu. Citira Konfucija:
„Život je zaista jednostavan, ali ljudi insistiraju da ga zakompliciraju.“
U rubrici Dobri ljudi, dobre priče, Sandra Kulenović ostaje upravo to, dokaz da snaga ne mora biti glasna, da ženstvenost nema rok trajanja i da „običan“ život može biti izuzetno bogat.
