Pet je decenija kako svakog ljeta, uz zamah vesle, treperenje daske na rijeci i prkošenje vjetru, ono lađarsko srce zatreperi kad se tamo u daljini, iza željeznog, pojavi prva lađa, kad sunce maše iza leđa, a adrenalin udari u obraze, u grudi i probudi se onaj stari žar, gdje bi iz sveg glasa navijao, a iz sve snage veslao na najljepšoj rijeci na svijetu.
Žila kucavica mog djetinjstva, događaj koji se ne propušta – LAĐARI!
Ovo je priča koja traje od 1977. godine. Priča o ljudima, rijeci i nečemu što se ne može objasniti, već samo osjetiti. Ljuljanje mostova od mase, povici različitih intenziteta, graja djece. Znoj i Una kad se spoje, jedna lađa, jedno srce, četiri otkucaja u sekundi!
Neka bude ovo prva priča o Bosanskoj Krupi. Jer lađari su Bosanska Krupa!!!
Više od trke, više od sporta
Oni koji su nekad sjedali u lađe bili su smatrani najjači momci Une – ribari, majstori lađa, zaljubljenici u vodu i prirodu. Kasnije su se pridružile i djevojke, te priča o ljubavi između rijeke i ljudi, oplemenjena je lađarskom trkom, koja je značila mnogo više od samog pehara. Bila je to stvar ponosa, časti porodice i ulice, sokaka ili mahale, prijateljstva i bratstva i sestrinstva! Snaga. Radost. Ponos. Unska priča.
Treniralo se u zoru, po kiši i suncu, jer nije bilo izgovora – kad si Lađar, nema odustajanja. Treniralo se već kad prvo sunce dozvoli da te Una malo i obari svojom hladnoćom, da ne zaradiš upalu pluća ili mokraćnih kanala. Pa i tad, iako ledeno, bilo je veslanja i dok se mraz lađom šepuri.
No, lađari nisu samo za takmičare. Cijela Bosanska Krupa diše u ritmu ove trke. Na obalama rijeke stotine ljudi bodri veslače, navijaju, osjete onaj adrenalin dok se lađe približavaju cilju. Miris Une, huk vode i uzbuđenje publike – to su Lađari.
Pa kad se vidi ona prva lađa, a za njom pomutnja rijeke, znoj i adrenalin. Eto i drugih, pa trećih.. S mosta povici, nagađanja. Vidiš svi isti, svi tvoji, ali čekaš one ruke, onu lađu koja ti je najbliža srcu. To su moji lađari!!!
Možda se u svijetu sve mijenja, napreduje, odlazi, dolaz. S novim generacijama dolaze neke druge priče, neke drukčije trke. Ali Lađari ostaju, za one koji dišu ovu tradiciju, koji žive ovaj identitet. Jer lađari su ljubav prema Uni, prema precima koji su veslali prije nas, prema identitetu krupljanina, Unskog čovjeka, snage i predanosti, lađara.
Zato, kada se idući put nađete u Bosanskoj Krupi i čujete vesla kako paraju vodu, zastanite. Kada zamislite trku u kojoj ne učestvujete, ali vas udara adrenalin jednako kao da i sami veslate, to su lađari. Kada pomislite da je Una samo rijeka, dođite da vas razuvjerimo.
Dođite na Unske lađare, tradicionalnu bosanskokrupksu trku lađa na rijeci Uni, početkom augusta, prva subota. Pogledajte lica takmičara, osjetite energiju publike, poslušajte rijeku kako šapuće priče iz prošlosti i radujte se s nama, svakoj lađi, svakom zamahu vesle, svakoj priči koju nosi jedna posada, jedno srce s četiri različita otkucaja u sekundi, za jedan završni – doći na cilj kao lađar!!!
Ovo je priča o Bosanskoj Krupi. A Lađari su Bosanska Krupa.
