Danas je 23. april, dan kada knjige širom svijeta govore najglasnije. Danas slavimo Svjetski dan knjige. Slavimo riječi koje su nas tješile, priče koje su nas mijenjale i stranice koje su bile utočište u trenucima kada je stvarnost bila preteška.
Ovaj dan obilježava se još od 1995. godine, kada je UNESCO odlučio da svijet podsjeti na važnost knjige, čitanja i pismenosti. Datum nije slučajan. Na ovaj dan preminuli su neki od najvećih autora svjetske književnosti: William Shakespeare, Miguel de Cervantes i Inca Garcilaso de la Vega.
Ali šta zaista znači ovaj dan ljudima?
Za nekoga je to knjiga iz djetinjstva, koja još miriše na djetinjstvo. Za nekoga je to roman koji je pročitan dok se čekalo na autobus ili priča koja je pomogla da se preboli prvi raskid. Knjige nisu samo priče koje smo ostavili iza sebe već su trenuci, osjećaji, ljudi koje zamišljamo i lekcije koje pamtimo.
U vremenu kada sve traje kratko i površno, knjige nas uče strpljenju. Vraćaju nas sebi. Uče nas da slušamo, da osjećamo, da sagledamo svijet iz tuđih cipela.
Iako živimo u digitalnom dobu, još uvijek milioni ljudi nemaju pristup knjigama. Ovaj dan podsjeća nas da pismenost nije luksuz, već da je osnovno ljudsko pravo. I borba za knjige je borba za ravnopravnost, znanje i slobodu.
Bilo da volimo klasike, trilere, poeziju ili naučnu fantastiku, svi imamo onu jednu knjigu koja nas je promijenila. I možda je to najveći dar čitanja - što svako u knjizi pronađe nešto svoje.
Danas, na Svjetski dan knjige, ne treba nam puno. Dovoljna je jedna priča da nas podsjeti zašto volimo čitati. Dovoljna je jedna knjiga da nas vrati sebi.
Zato, danas, otvorite knjigu. Možda vam upravo danas ispriča priču koja će vam ostati cijeli život.
