U svijetu u kojem se umjetnost često mjeri trendovima, algoritmima i tržišnim logikama, bosanskokrupski slikar Melis Mašić ostaje vjeran najstarijem, ali i najdubljem izvoru inspiracije – prirodi. “Inspiraciju crpim iz svega”, kaže. “Iz atmosfere nekog mjesta, iz refleksije svjetlosti na Uni. Priroda je moj početak i kraj – umjetnik je dio prirode.”
Od prvih poteza kistom, Une je bila njegova muza, a apstrakcija njenog toka njegova stalna tema. Razgovarali smo s Melisom Mašićem.
Umjetnost je, priča Melis, došla spontano. “Još kao dječak trošio sam blokove na skice.” Njegov put dokazuje ono što mnogi zaboravljaju: talent postoji u svima, ali je presudno prepoznati ga na vrijeme i graditi autentičnost. Danas svoj stil opisuje kao realizam pomiješan s impresionizmom, spoj objektivnog i emotivnog, jasnog i rasplinutog. A iznad svega, naglašava jednu poruku: ne treba odustajati.
Za Melisa, svaka slika je priča, svojevrsna kapsula vremena. Priroda je njegov trajni predmet izučavanja, a cilj da kroz djelo ostavi trag budućim generacijama. U njoj vidi beskraj motiva, ali i neprestani izazov da uhvati trenutak koji će živjeti duže od trenutka samog.
Govoreći o lokalnoj sredini, Melis s poštovanjem izdvaja imena umjetnika koji su obilježili kraj: rahmetli Alagu Isakovića, Envera Krupića, Kostu Hakmana, Boška Karanovića i druge domaće stvaraoce s umjetničkih kolonija. “Svi imamo različite ukuse, stilove, tehnike. Autentičnost nas čini zanimljivima.”
Među svjetskim uzorima posebno ga inspirišu Paul Cézanne, Monet i Camille Pissarro — majstori koji su svjetlost i atmosferu pretvarali u čisto osjećanje.
Pitali smo ga o likovnim kolonijama, susretima, motivima, inspiraciji i duhu stvaranja. Kolonije su mjesta gdje umjetnici, kaže, najviše dobijaju jedni od drugih: ideje, tehnike, razgovore o kulturi. “Šteta što traju samo tri dana. Znam da su nekada trajale sedmicama. Vjerovatno je problem nedostatak sredstava za kulturu.”
Iako kratke, smatra, kolonije su prostor u kojem se stvaraju prijateljstva i nova djela i gdje se umjetnici, barem na kratko, mogu posvetiti samo stvaranju.
Kako radi i da li radi po narudžbama, Melis kaže: Da, narudžbe su moguće. I čak veoma drage. “Kad je slika naručena, slobodniji sam.”
Ipak, život samo od umjetnosti teško je izvodiv. “Možda uz dodatni posao, ali onda umjetnost postaje sporedna.” Bez obzira na izazove, Melis ostaje predan: dogovor s mušterijama uvijek se može naći, bilo da su zahtjevni ili ne.
Najviše radi pejzaže, gradske vedute, unsku prirodu. Mnoge slike još nisu završene, neke su srolane na platnu, a mnogi akvareli čekaju svoj trenutak. Akvarel je, objašnjava, među najzahtjevnijim tehnikama, gdje sve zavisi od papira, celuloze, pamuka, načina upijanja vode i pigmenta.
“To je tehnika gdje se vidi svaki potez, svako osjećanje. Tu se vidi koliko je slikar iskren.”
Melis ne staje samo na slikarstvu. U slobodno vrijeme svira gitaru, najčešće pjesme rahmetli Halida i radi video montaže. “Nema umjetnosti bez umjetnosti. Svaka obogaćuje drugu.”
Njegova filozofija: lutati, maštati, sanjati. Koliko se može, zavisi od egzistencije, ali strast je uvijek tu.
Sva njegova djela dostupna su na Facebook stranici Melis Masić i Instagram profilu meleen_mel1. U ateljeu trenutno čuva preko 30 velikih ulja na platnu.
Nema saradnje s galerijama, ali ima veliku želju: gradski prostor u centru, salon za lokalne umjetnike. “Centar je pun praznih prostora. A čekati ljeto da izlažemo po gradu, nije rješenje.”
Posebno ističe radove nastale prema starim razglednicama, koje je vraćao u boju u vremenu kada umjetna inteligencija nije postojala. “Znao sam cijelu razglednicu raditi napamet. Od skice do zamišljenog vremena. Publika u tim radovima najčešće osjeti nostalgiju, melankoliju. Radim i historijske motive, trudim se prenijeti emociju.”
Šta želi da ljudi osjete pred njegovom slikom?
“Tumačenja su razna.”
Ranije je bio strogo precizan, posebno kod razglednica; danas više uvodi impresionističku svjetlost, otklanja višak i čuva djelo od kiča. “Ako nešto ne mogu uraditi iz par poteza, onda to ne želim ni raditi.”
Trenutno je, kaže, tražena apstrakcija, iako je nekada, kao i impresionizam, bila neprihvaćena. “Ja ću ostati pri svom stilu. Imam neke čudne ideje za apstrakciju, ali neka to još ostane tajna.”
Melis Masić je umjetnik koji živi u dijalogu s prirodom, tradicijom i samim sobom. Njegove slike dišu Unom, svjetlošću i tišinom i nude publici ono što mu je najvažnije: iskrenost.
A koliko će daleko ići ovisi o vremenu, sredini i podršci. No ono što je sigurno: Melis će nastaviti stvarati, sanjati i slikati, jer, kako kaže, “nema umjetnosti bez umjetnosti.”
*Neke od njegovih slika pogledajte u galeriji.
